ali dobro, ja ionako ne volim ljeto.
blog kreiran dvadeset šestog lipnja dvije tisuće i osme godine
nemam ti ja vremena objašnjavat!
Jedan čovjek i njegov sin su jednog dana išli šumom. Odjednom dječak zapne i osjećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, začu glas koji je dolazio s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa vikne: "Tko si ti?" Ali, odgovor koji dobi bio je: "Tko si ti?" Ovo ga naljuti, pa ponovo vikne: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Dječak pogleda oca i upita ga: "Tata, što se događa?"
"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas reče: "Predivan si!" Dječak je stajao iznenađen, ali još uvijek ne shvaćajući što se događa.
Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'jeka'. Ali, to je ustvari 'život'. Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih djela. Želiš li više ljubavi, daj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštovanje, tada razumijevaj i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te
poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih. Ovo
pravilo odnosi se na svaki trenutak života. Život ti uvijek vraća ono što daješ. Tijek tvog života nije slučajnost, ono je ogledalo tvojih dijela."